Arhiva za March, 2010
The Imaginarium of Doctor Parnassus (2009)
Teri Gilijam nam donosi fantasničnu, uvrnutu, na trenutke kič, na trenutke savršenu priču o paktu sa đavolom. Doktor Parnakus (omajti Kristofer Plamer) je stari putujući zabavljač koji stavnovnicima Londona 21. veka nudi čudnu vrstu provoda u tami svoje čerge. Ono što malo koji od posetilaca zna jeste da je on besmrtan i da je sa đavolom pre više od hiljadu godina sklopio prilično zajebanu opkladu…
Razmišljao sam kako da na najefikasniji način prikažem ovaj film i da vas nateram da ga odgledate, ali mi sve rečenice deluju suvoparno i nezanimljivo u poređenju sa filmom. Zato evo 15 mojih razloga za daunloud ovog filma: Pročitaj ostatak »
Wonderful World (2009)
Neko ko boluje od depresije će vam reći da je ovaj film totalno sranje. Neko ko boluje od depresije će vam reći da glavni lik ne može da bude decenijama depresivan, a onda se preko noći promeni i sagleda svet iz drugog ugla. Naravno, zato je ovo film, a ne stvarn život i ako niste ozbiljan slučaj, izmamiće vam smeh pre ili kasnije, bez obzira, na njegovu, na prvu loptu, mračnu stranu…
Ben Singer je cinik, depresivac, zagovornik teorije zavere i pravnik koji provodi radne sate u kancelariji bez prozora ispravljajući pravno nekorektno postavljene reči. Živi sa Senegalcem cimerom koji boluje od dijabetesa i pozitivnog posmatranja sveta. U trenutku kada Ibu (Majkl K. Vilijams) dobije hipoglikekemijsku krizu (dijabetes koma, a, a e sam obrazovan?) i pretvara se u biljku, njegov prijatelj pokreće svoju prvu parnicu u životu i upoznaje se sa Ibuovom sestrom Khadi. Pročitaj ostatak »
Uncertainty (2009)
Vau!
Kada sam pogledao ovaj film bio sam u fazonu „Ne verujem“.
Kako neko može da napravi film koji istražuje uzročno posledične veze koje povlači onaj period u odosu dvoje mladih ljudi koji treba da odluče da li žele da ostanu doživotno zajedno ili da raskinu na licu mesta, zatim da to spoje sa mikro trilerom koji ima dozu sajber trilera i da sve to upakuju u tanku, providnu foliju porodične drame. Zvuči konfuzno? Jeste. A verujte mi posle gledanja ovog filma neće biti ništa jednostavnije. I to jeste najveća zamerka ovog ostvarenja.
Bobi i Kejt su savršeni par u srednjim dvadesetim godinama. On malo popravlja računare, ona nemam pojma šta radi, očigledno nije bilo važno za priču. Posle jedne romantične šetnje scenarijo se odvaja na dva dela, žuti i zeleni, tipa šta bi bilo kada bi bilo. U prvom ulaze u svoja kola i upućuju se na porodični piknik, a u drugom sedaju u taksi gde pronalaze mobilni telefon. Pročitaj ostatak »
Mammoth (2009)
Dame i gospodo, ako ste voleli Injarituov film Babel, ako ste plakali dok ste gledali Lost in Translation, ako vas interesuju usporene drame koje naglašavaju etničke, verske, jezičke i seksualne barijere ovo je film za vas. Loš film, ali tržište sa navedenim karakteristikama nije mnogo bogato pa ćete morati da se zadovoljite sa bledim kopijama. Elem, Lukas Mudison, švedski reditelj (ok, ok, znam sve fore, možete misliti kako je njemu) je dobio za glavnu ulogu metar i žilet visokog simpatičnog glumca Gaela Garsija Barnala i napisao „prosvetljeni“ scenarijo po „Babel“ šablonu za idejom da ako je upalilo jednom, upaliće i drugi put.
Rezultat je razvodnjena drama sa jakim motivima koji slabo drže pažnju, pa tako dobijamo ostvarenje pri čijem gledanju pažnja pada i raste u zavisnosti šta se od kolažno nabacanih motia vama sviđa i da li pri sebi imate neke dobre grickalice. Tako je meni pažnja bila na nivou na početku, onda sam otvorio čips koji je bio zanimljviji od filma, onda sam čips pojeo pa sam morao da skrajam priču koja mi je izletela… Pročitaj ostatak »
Edge of Darkness (2010)
Konačno mi je šaka dopao film koji sam toliko dugo želeo da pogledam, iz Mel Gibson razloga koje nije potrebno navoditi (ok, ok Mad Max, Apocalypto), kao i zato što mislim da je Martin Kambel (Casino Royale) izuzetno talentovan reditelj. „Na ivici tame“, kako glasi alterego ovog filma u domaćim bioskopima, međutim nema dovoljno hemije između ova dva bića.
Treba imati u vidu da je ovo solidan, politički triler ala Robert Ladlam koji, bar po scenraiju, fura sve klišee koje je pokojni otac trilera osmislio. Imamo osamljenog heroja koji nema šta da izgubi, njegove pokvarene prijatelje koji pokušavaju da ga izdaju „jer je sistem takav“, podmitljive senatore koji pljuckju sa vrha, velike privatne korporacije i njihove tajne programe. Ono što ovom trileru manjk jeste malo više neizvesnosti koji Kambel odlično kreira u Kazino Rojalu (Le Šif, mister Vajt, pokerica, Venecija… ) dok u ovom filmu junak dosta linearno prati tragove i vrlo retko izlazi na prvu liniju vatre kako bi smo shvatili opasnost kojoj se izlaže… Pročitaj ostatak »
Goldfrapp – Head First (2010)
Peti studijski album elektro-pop engleske grupe Goldfrapp, pored, kako svetski mediji prenose “ekonomičnog” trajanja od 38 minuta, što vam dođe kao jedan školsiki čas ako ste zakasnili na početak donosi i mnogo više ambijentalnog zvuga nego što ste bili spremni da prihvatatite ako ste voleli njihov prethodni “Seventh Tree”.
Iako odlična podloga za prolećnu atmosferu koja oslobađa, ovo ostvarenje će vam prvo namentuni lake note elektro zvuka iz 80ih, čiji nisam fan, a možda je to zbog toga što ovaj bend nikada nije mogao da prevagne u mojoj glavi u koju kategoriju bih ga smetio, jer su se neke pesme godinama vrtele u mom plejeru, a većina me je ostavila ravnodušnim. Bilo kako bilo vokal Alison Goldfrap sada mnogo emotivnije i kvalitetnije naleže na Vil Gregorijeve sintisajzere. Pročitaj ostatak »
Defendor (2009)
Još jedan u nizu komedi drama filmova koji kada počnete da gledate pomislite da se radi o sprdnji na račun betmena, jer imate jednog lika koji želi da bude super heroj, da brani pravdu i slično, oblači se u crno i šunja po mračnim ulicama nekog grada i pritom priča onim promuklim glasom kao i betmen, ima gomilu nekih igračkica i zajebancija…samo što u odnosu na betmena lik ima dosta ograničen budžet pa umesto onih fensi bumeranga u obliku slepog miša on ima gomilu klikera, umesto gasnih bombi nosi teglicu sa osama i neku prskalicu za vodu napunjenu limunovim sokom koju kada ne prska neprijatelje u oči koristi da se osveži. Njegov glavni neprijatelj je Kapetan Industrija, ali u slobodno vreme čisti ulice i od sitnih kriminalaca. A da…lik je pritom blago retardiran i tripuje da mu metci ne mogu ništa. Za sada deluje totalno kao komedija. Ali onda priča krene da se razvija i saznajete ko je on, zašto je takav, zašto radi to što radi i odbija da odustane. Pročitaj ostatak »
New Moon (2009)
Pre nego što pročitate ovaj rev zamolio bih vas ako već niste da pročitate prethodni u kome objašnjavam motive strejt muškarca za gledanje ovog izrazito gej filma. Znate one dve ciljne grupe ljudi koje sam pominjao u prvom delu: ljubitelje knjige i isfrustrirane tinejdžerke koje se lože na glumačku postavu? E pa producenti su rešili da ovoj drugoj grupi naprave poseban užitak.
Znam da je prozivanje Twighlight-a passé i da ovaj nastavk tako prikladno nazvan Mlad Mesec nije nikakav izuzetak ali opet moram da kažem da je količina muške golotinje u ovom filmu preterana. Pretpostavljam da „tim Džejkob“, kako vole sebe da nazivaju fanovi Tejlora Laontera, sada traže moju kućnu adresu ali na trenutke sam se osećao kao da film pušta Tajler Durden koji je pre toga na traku nalepio delove gej pornića. Što se tiče same ekranizacije, film u velikoj meri prati radnju knjige i u retkim slučajevima ispušta loptu i ostavlja gledaoce koji ionako nisu tu zbog radnje u zabezeku pitajući se odakle se sad oni stvoriše ovde? Ono što do sada nismo imali to su specijalni efekti korišćeni za prikaz vukodlaka. Pročitaj ostatak »
Merantau (2009)
Pre nego što počnem današnje izlaganje zašto je ovaj film đavolski kul, želeo bih da kažem da je ovaj rev posvećen našem vrlom prijatelju Marku koji po ovom divnom danu leži kući bolestan. Želimo mu da što pre skine ovaj film jer kada ga pogleda ozdraviće istog časa.
Indonežani su rekli da im je dosta uvoznih akcionih filmova iz susednih azijskih zemalja nego su lupili šakom o sto (od bambusovog drveta) i viknuli „I mi svog heroja za šibanje imamo!” Tako je nastao Merantau, klinac odrastao na selu koji je pošao u veliki grad Džakartu u potrazi za kruhom i drskom ekipom sa kojom bi se tukao. Plot ovog filma bi mogao da se predstavi u četiri rečenice kao i u svakom akcionom filmu:
1. Merantau živi na selu, bere paradjz i vežba indonežansku borilačku veštinu „Silat”.
2. Odlazi u grad u potrazi za novim učiteljem.
We Live in Public (2009)
Ovaj film sam htela da gledam na ovogodišnjem (tj. prošlogodišnjem) festivalu autorskog filma, ali je bio rasprodat, valjda i to nešto govori o filmu…
We live in public je dokumentarac o Džošu Harisu, liku za kog verovatno nikada niste čuli, a koji je bio jedan od (što bi ljudi rekli) pionira inerneta. Film počinje tako što se prikazuju 80e i internet u to doba (možete li da zamislite pored vaših vajrlesa?). Dakle ovaj lik je davnih 80ih shvatio šta će od interneta postati i šta će se najviše prodavati i postade on tako milioner. I šta se desi jednom štreberu kad se obogati – postane reinkarnacija Vorhola i napravi svoju verziju Endijeve fabrike – Pseudo. Onda to pusti na net kao prvu internet-tv stranicu i zaradi brdo para. Posle toga mu padne na pamet da napravi velikog brata, svoj lični eksperiment… 100 ljudi koji žive 30 dana u podrumu gde je sve, naravno, dozvoljeno i besplatno, sve sem snimaka toga… i sve što možete da zamislite da može da se desi u ovako postavljenoj situaciji se dešava. Ono što je hteo da pokaže i što je uspeo (a što svi već dobro znamo) da će, kada znaju da su snimani, ljudi raditi stvari koje inače u stvarnom životu nikada ne bi ni pomišljali, tako da je ovaj deo dokumentarca prepun krajnje bizarnih scena… Pročitaj ostatak »


Naša ocena: 9.00
Prijavi se