BigBlack
My So-Called Life – Sezona 1 (1994)
“There’s something about Sunday night that really makes you want to kill yourself.”
Skoro da bez ikakve griže savesti mogu da kažem da je My So-Called Life najbolja tinejdž serija za koju znam. To što joj je ABC otkazao gostoprimstvo posle 19 epizoda, izazivaju?i burno negodovanje potresenih fanova, samo govori da je kvalitet proizvoda naj?eš?e obrnuto proporcionalan gledanosti. Ako uzmete u obzir da je serija snimana negde u postgrandž eri (njeno emitovanje je krenulo 1994. godine, samo par meseci posle smrti Kurta Kobejna), da glavni junaci nose ogromne karirane košulje i da slušaju poprili?no kvalitetnu muziku, otprilike možete da shvatite koja je njena ciljna grupa. ‘Inteligentni’ i samosvesni tinejdžeri prvenstveno, oni koje su serije poput ‘Beverli Hilsa’ vre?ale, kona?no su našli svoje ogledalo i ne ?udi da serija danas ima kultni status i brojne mlade fanove.
The Radio Dept. – Clinging to a Scheme (2010)
Kad bi me sad neko pitao da sumiram muzi?ku produkciju poslednje decenije, uprkos raznovrsnoj ponudi, moj izbor bi se sveo na samo nekoliko izvo?a?a koje sam zaista volela iz albuma u album, a ne samo pratila sa simpatijama kao deo nekog trenda. Još od prvog albuma (Lesser Matters, 2003.) kojim su tiho skrenuli pažnju na sebe, švedski bend Radio Dept. (Department) su postali jedni od tih nekoliko. Drugim albumom (Pet Grief, 2006.) su rasplamsali moju ljubav prema njima.
Na ovom dugoo?ekivanom tre?em, RD ne donose ništa spektakularno novo osim sopstvene konstantnosti i niza lepih pesama, što je za po?etak dovoljno da bih potvrdila svoju naklonost. Kvalitet i temperament pesama poprili?no je ujedna?en, ali stvari one poput, recimo, ‘’The Worst Taste in Music’’ (2006.) – koja pobija svaku tvrdnju da njihova muzika nije dramati?na i da joj fali strasti – zaboravite na ovom albumu. Pročitaj ostatak »