Arhiva za kategoriju ‘Filmovi’
Julia’s Eyes (2010)
Španci umeju da naprave dobar horor (ili triler). Španci Španci, ne oni koji proizvode sve one serije koje mi zovemo španske a zapravo su meksikanske, venecuelanske, kolumbijske itd… Već ono, Španci. Imaju baš bolesne ideje i dobru glumačku ekipu da te ideje ostvare. Svaka im čast.
Julija i Sara su sestre bliznakinje koje imaju neku bolest očju koja polako dovodi do neminovnog slepila. Iako su sestre, nisu se videle 6 meseci iz nekog razloga. Međutim, Julija ima noćnu moru u kojoj vidi da se nešto mnogo gadno desilo sa njenom sestrom i ne verujući da je u pitanju samo noćna mora, odlazi sa mužem u mesto gde je Sara živela i nalazi je nedavno obešenu. Opet, ne verujući da se sama obesila (za razliku od, manje više, svih), krene da istražije Sarinu smrt, i kreće u potragu za Sarinim nevidljivim dečkom, tajanstvenim muškarcem koga niko nije video iako su ih viđali zajedno… Zašto niko ne zna njegov lik? Kakve on ima veze sa Sarinim ubistvom? Pročitaj ostatak »
Limitless (2011)
Evo još jednog ultimativnog bioskopskog hitaj koji je dovojljno brzo izašao i na DVD-u pa sada možemo da ga podelimo sa vama. Zanimljiva premisa nam je svakako podigla očekivanja, delo Bredlija Kupera uglavnom vezujemo za Hangover, mada su mnogi poznavaoci filma tvrdili da će ovo biti njegov prelomni film koji će odlučiti da li da ga smatramo za ozbiljnog ili prosečnog glumca. Posle ovog filma smo se svakako odlučili za ovo drugo, ali hajde da vidimo u kojoj meri su nam očekivanja ispunjena.
Dakle, stvar je relativno prosta. Imamo jednog, po kapitalističkim standardima, luzera, pisca koji na žalost ne može da napiše ni jednu reč. Riba ga ostavlja, život mu je u popriličnom haosu, sve dok ne sretne brata svoje bivše žene, sada već dilera sa imenom, koji mu nudi besplatno potpuno novu gudru, za koju tvrdi da utiče na moždane receptore za koje nismo ni znali da postoje… Pročitaj ostatak »
Tracker (2010)
Bah. Ono. Ovo ono. Mogao sam i nesto pametije da radim. Tužno je što mnogo često to govorim posle filmova u zadnje vreme. Šta li je nagnalo ljude da snime ovo čudo? Ček ček ček, počeo sam previše oštro, ajde ipak da mu damo šansu. Postavljam pitanje sebi:
Zašto si uopšte uzeo da gledaš ovaj film (idiote!)?
- Pa sad… Ne sećam se.
Kako je to moguće, gledao si ga prekjuče?!
- Pa da, ali film je jednostavno… Mlak. Neuverljiv. Pročitao sam kratak opis: tragač, veteran iz Burskih ratova (za neupućene, holandski doseljenici protiv Britanaca, a sve to u Južnoj Africi), dolazi na Novi Zeland (britanska kolonija) i reši da započne nov i miran život, kad ono, dobije ponudu da uhvati nekog lokalnog lika koji je navodno ubio oficira britanske vojske. Pročitaj ostatak »
Drive Angry (2011)
Osnovna zajebanost u ocenjivanju ovog filma jeste činjenica da mu se može prići sa milion strana. Nesumnjivo je to da je pred nama još jedno ostvarenje koje je omaž „Grindhouse“ produkciji, za koji je poprilično obavezno sve ono što ovaj film sadrži: linearnu radnju, gomiliu lažne krvi, totalno kick-ass likove, seks, sve vrste nasilja i perverzija i puno puno oružija. U segmentu takvih filmova (za koje se nekada podrazumevalo da su rađeni sa tri pare) ovo je više nego sjajno ostvarenje. Iz ugla zabave i razonode… reći ćemo samo da smo gledali krvavije i zabavnije filmove.
Nikolas Kejdž nastavlja svoje putešestvije drumom jeftinih filmova. Ovoga puta on je Milton, mistični jebač keva i razbijač svega što je u Americi vredno razbiti: automobila, barova, policijskih barikada i kurvi. Njegov motiv je teško otkriti, a njegovu neuništivost još teže. Kroz ruralni američki jug on juri okorelu bandu sektaša, silovatelja i palikuća, nesvestan da mu je za leđima još opakiji lik od njega samog. Pročitaj ostatak »
Rubber (2010)
Ovom filmu u suštini i ne treba recenzija. Sve što treba je rečeno u prvih 5 minuta filma. Ali ipak, ukratko: ovo je film koji daje omaž svim onim filmovima u kojima se stvari dešavaju bez nekog preteranog razloga. Zašto Fredi Kruger nosi šešir? Zašto Supermen nosi gaće preko pantalona? Ceo film „Dan kada je zemlja stala” – ZAŠTO?! :) Zašto su vanzemaljci zeleni (oni su sivi. – prim. Foks Molder)? U suštini, za većinu holivudskih filmova se može postaviti pitanje „zašto” u nekom trenutku. Negde čak i na kraju filma. Odgovor je najčešće – bez razloga.
Automobilska guma je u ovoj bezrazložnosti otišla u krajnost i odatle se ruga svim ovim filmovima. Glavni lik u filmu je automobilska guma (da, prava automobilska guma, pogledajte trejler), po imenu Robert, koja ima telekinetičke moći i opsesiju ka jednoj devojci koju slučajno sretne na svom putu. Deluje smešno, ali film je na momente poprilično strašan, moram priznati da bih se usro od straha da sad sretnem automobilsku gumu u nekoj mračnoj ulici… Pročitaj ostatak »
The Lincoln Lawyer (2011)
Čekanje se isplatilo. Posle gomile 3d, 4d pet kuraca filmova vraćamo se na nešto što od filma „The Next Three Days“ nismo videli na velikom platnu, tj. u našem slučaju velikim monitorima, a u vašem slučamu prosečno malim monitorima. Klasično dobra priča, sa brutalno inteligentno razvijenim karakterima, znojavim dlanovima i perfektnom glumom.
„The Lincoln Lawyer“ je priča o ajkuli Los Anđeleskog asfalta, prevejanom advokatu sa više kečeva u rukavu nego karata u špilu koji životari izvlačeći okorele krimose, dilere, sitne ribe i prostitutke iz zatvora, neretko i stvarno nevine osobe. Kada dobija slučaj da odbrani bogatog klinca koji je nevin optužen za pokušaj ubistva prostitutke nije ni svestan da je pred njim najzajebaniji slučaj u kome će morati da odbrani samo jednu stvar: sebe i svoju porodicu.
Kao što smo već naveli razvoj likova u ovom ostvarenju je iznenađujuće dobar, Metju Mekonahi pruža životnu rolu i sada ga duboko poštujemo, dok Rajan Filip pruža nešto što jako dugo nismo videli, suptilno uvlačene pod kožu, inteligentan razvoj alteregoa, napetost i dramu, pa se ne bi čudili da ga ribe izbegavaju do sledeće uloge. 9 kokica posutih poštovanjem.
Elephant White (2011)
Ovi Amri su toliko drski i bezobrazni da ja reči nemam. To posebno važi za njihove plagijate i krađe tuđih ideja bez ikakvog konsultovanja sa idejnim tvorcem. Prvo je naš Srbin, Lazar Ristovski napravio remek delo pod nazivom „Beli Lavovi“ i kada je vanserijska popularnost ovog ostvarenja preplavila svet nađu se ovi agresori da naprave film „Beli Slon“. Slučajnost? Nikako…
Elephant White je priča o surovom ubici koji dolazi u glavni grad Tajlanda kako bi svoje plaćeničke krvave ruke umešao u brutalan sukob bandi koje kontrolišu prostituciju i pritom osvetio kidnapovanje ćerke lokalnog biznismena. Vrlo brzo ovaj momak lakog kažiprsta će shvatiti da se u zemlji gde vladaju duhovi prošlosti, nije lako otaljavati posao kao što se radi u zapadnim zemljama. Ovaj drugi pasus mi deluje pretanko, ali stvarno ne znam šta još da dodam na zaplet filma koji se svodi samo na ubijanje, zato sam verovatno i dodao ovu poslednju rečenicu i… papus mi je sada dovoljno debeo. Pročitaj ostatak »
No Strings Attached (2011)
Gledati pomalo oklembešenog Eštona Kučera polugolog ceo film nije nam neko ludilo od zabave. Ipak, pošto smo isto to činili i u filmu „Spread“, nije kao da nam je prvi put. Sa druge strane tu je više nego frustrirana mala i preslatka Natali Portman, koja je, kao i svaka holivudska zvezda posle dobijanja Oskara prestala da bira uloge. Što znači da je počela da se skida i glumi u polu-treš filmovima što nama užasno odgovara. Gledaćemo je u još gomili takvih, ali ajde da vidimo šta ovde ima da nam ponudi.
Ešton KuRčer je Adam, u srećnoj vezi sa neimenovanom priglupom ribom. U toku njihove posete nekoj pijaci, sreće ljubav iz klinačkih dana od koje, jelte neobavezno uzima telefon kao da se čuju, ovo ono… Kada skapira da mu ćale (nekada poznati TV glumac) odrađuje ribu, zapada u tešku depresiju i mrtav pijan poziva ljude (čitaj ribe) iz svog telefonskog imenika. Pogađajte koga dobija na prvu loptu… Pročitaj ostatak »
I Am Number Four (2011)
Nije lako iskopati blago kakvo je iskopao film (pa i knjige) franšize Twilight. Filmovi su bili besmisleno jeftini, jer su posegli za nikad-čuo tinejdž glumcima, čitava produkcija je bila jeftina, marketing je rastao sam za sebe, a krajnji produkt, ma kako bedan, je zgrnuo gomilu keša. Možda su se tom idejom vodili kreatori filma I Am Number Four: rađen je po relativno nepoznatoj knjizi, čija su prava sigurno bila jeftina, klinci koji u njemu glume nisu se probijali do značajnih blokbastera, a krajnji ishod je, možda bez vriske tinejdžerki zaista pozitivan.
Džon Smit je njegovo tajno ime na planeti zemlji, piošto je ovaj simpatičan tinejdžer zapravo jedan od osmoro dece sačuvanih sa matične planete i poslat na zemlju daleko od očiju zlih vanzemaljaca koji su uništili njegovu celu rasu. Iako mu stvari na zemlji idu dosta glatko, jedina stvar o kojoj treba da brine jeste skretanje pažnje na sebe, jer neprijatelj vreba na svakom koraku, a i poprilično gledaju jutjub i prate društvene socijalne mreže. Pročitaj ostatak »
Season of the Witch (2011)
Evo nečega skroz vrelog iz pećnice. Dakle, ranije ove godine smo pričali da je Nikolas Kejdž spiskao pare na dvorce u Francuskoj za koje se ispostavilo da nisu baš dobra investicija i tako izgubio svu kintu koju je zaradio igrajući u dobrim filmovima. Onda je shvatio da ne može da živi bez para i prihvatio bukvalno svaku ulogu koju su mu ponudili. E sada među tih desetak filmova na kojima je radio u poslednjih godinu dana ima podosta sranja. A mi smo samo za tu priliku spremili kokice. Jer nema ništa slađe nego gledati oskarovce kako ne biraju uloge.
Za mlade naraštaje koji redovno prate naš sajt i radije biraju da pogledaju film nego da pročitaju istoimenu lektiru imamo savršeno predavanje o krstaškim ratovima, dobu kuge i spaljivanju veštica. Ono što u vašem udžebniku, draga deco, ne piše jeste činjenica da su veštice itekako postojale, ali da ih je Nikolas Kejdž sve pobio. Kako? Čitajte u nastavku… Pročitaj ostatak »



Naša ocena: 8.50
Prijavi se