Arhiva za kategoriju ‘Recenzije’
We Bought a Zoo (2011)
Dečiji filmovi se više ne prave za decu. Prave se za mene i meni slične. Decu sada samo interesuju 3D efekti, izuzetno snažni nadražaji, svetlist, Transformersi, akcija… Ovaj film sam pre par meseci gledao u bioskopu. Tu je bila i gomila dečurlije i ma koliko ovo ostvarenje pokušalo da do njih dopre emotivnošću i iskrenošću, klinci su bili u najmanju ruku bezobrazni i naravno niko nije pratio film. Hteo sam da ih išutiram u male, odvratne face.
Met Dejmon je Bendžamin Me, lik koji je nedavno izgubio ženu, ostavši samohrani otac dvoje dece sa kojima je vrlo teško naći zajednički jezik. Preinteligentna ćerka ga još nekako za ruku vodi kroz život i bol, dok stariji klinac, tinedžer odbija svaku saradnju. Na ivici bankrota, sa malcem sveže izbačenim iz škole Bendžamin je prinuđen da proda gajbu i nađe drugo mesto za život. Nalazeći idealan dom, podalje od grada on ne čuje ono što mu agent za nekretnine vrišti u uvo duž celog puta: u cenu je uključen zoološki vrt sa svim životinjama i ceo posed na kome je kuća… Pročitaj ostatak »
My Week with Marilyn (2011)
Za mene, Merlin Morno je pojava sa pocepane maje u Budvi, baš kao i Če Gevara. Ušli su zajedno u pop kulturu i jeftine printove, mada se niko od onih koji su ih uzdizali nisu zapitali kakve tačno benefite oni imaju od njihovog postojanja. Mene je gledanje filmova u kojima je Merlinka izgradila svetsku slavu naučilo prvoj lekciji Holivuda: u američkim filmovima devojke ne glume, one su tu da budu lepe i da flertuju sa publikom kojoj je dosadno. Da se potrude da niko nikad ne napusti salu u pola projekcije.
„My Week with Marilyn“ je priča o mladom Kolinu Klarku, momku željnom da radi na pokretnim slikama po svaku cenu. Posle više neuspelih pokušaja da uđe u „odabrano društvo“ konačno uspeva da se nađe kao treći asistent u Lavrens Olivijerovoj producentskoj kući, baš pred samo snimanje budućeg klasika sa Merlin u glavnoj ulozi: „The Prince and the Showgirl”. Najveća filmska zvezda tog vremena dolazi u London i Kolin Klark ubrzo sve češće prima njene pozive… Pročitaj ostatak »
The Binding of Isaac (2011)
The Binding of Isaac je indi video igra kreirana od strane Edmunda Mekmilena (Super Meat Boy) i Floriana Himsla. Igrač kontroliše uplakanog klinca Isaka ili jdenog od pet drugih likova koji se mogu postepeno otključati. Nakon što Isakova majka čuje glas Boga zahtevajući život njenog sina kao dokaz njene vere (pogledajte priloženi trejler, urnebesan je), Isak šturne kroz vrata u podu pravo u podrum, ne bi li se spasao. Međutim, kao i u svakom podrumu, pa i u ovom, Isaka sačekuju horde živuljki i čudovišta.
Gameplay je dosta jednostavan, idete u pucate u sve što niste vi, krećući se iz sobe u sobu. A da, pucate suze iz očiju. Na kraju svakog nivoa se, naravno, peglate sa boss-om, a nivoi su bukvalno to, nivoi, jer posle svakog boss-a idete u podrum ispod. Nivoi su redom The Basement, The Caves, The Depths, The Womb i Sheol. Dok napredujete kroz igru skupljate razne item-e, power-up-ove i pilule koji imaju najrazličitija dejstva i ima ih mali milion. Šta čemu služi možete pogledati ovde. Pročitaj ostatak »
The Sitter (2011)
Vraćamo se na put komedija, poslednji Harold & Kumar je imao pravo da nas dosta dugo drži podalje od police sa tim žanrom, ali postoji nešto u debelom Džonu Hilu (nominovan za Oskara u filmu Monyball) što me natera da odmah skinem film u kome on glumi, još od njegovog debitovanja u filmu Superbad. Ovog puta on drži sve uzde u filmu Sitter sa rediteljem Dejvidom Gordonom Grinom (Pineapple Express) što se ispostavilo kao nedovoljno, prvo po ocenama publike, a zatim kada smo film i pogledali.
Džona Hil je Noa Grifit, luzer sa koledža, koji živi kod svoje keve i verovatno gleda TV. Želeći da pomogne majci, pristaje da pričuva tj. bejbisituje decu njene prijateljice za samo jednu noć. I dok priča ima već viđeni zaplet (deca su jezivo bezobrazna i dileje) njega zove njegova potencijalna riba na žurku na kojoj mogu da mu se ispune većina snova. Jedini uslov je da dođe što pre i donese kokain. Pročitaj ostatak »
Machine Gun Preacher (2011)
Kada smo pre skoro pola godine gledali trejler za ovaj film delovalo nam je kao da će Džerald Batler krenuti u pohod na afričke zombije sa kalašem. Juče smo shvatili da je pred nama ozbiljna drama rađena po istinitoj priči o čoveku koji je put svog surovog isupljenja pronašao u prašnjavim predelima građanskim ratom zahvaćenom Sudanu. Producirano (keširano) od strane samog glumca, ovo je delo koje treba pogledati iz više razloga.
Sem Čajlders je okoreli kriminalac, bajker i luzer u samom korenu te reči. Dilovanje drogom ga je stavilo iza rešetaka na par godina ali ga ćuza nije sprečila da po izlasku se vodi ponovo starim pravilima, sa šat ganom, terajući svoju suprugu da ponovo zaigra oko šipke. A kad vam Džerald Batler kaže da zaigrate oko šipke bolje bi vam bilo da to stvarno uradite…
Kada ga tragičan momenat natera da se za trenutak otrezni, odlučuje da sa ženom ode u crkvu tražeći iskupljenje.
Pročitaj ostatak »
How to Make It in America (2010-2011)
Postoje serije i postoji HBO. Razlika je, za ljude koji i malo prate serije očigledna. Produkcija HBO-a ima sledeću filozofiju: jebe nam se koliko košta. Tako sada imamo serije skluplje od holivudskih filmova kao što su Game of Trones i ona o prohibiciji. Onda se tu nakupi poštena kinta pa se kreće u produkciju nezavisnih ostvarenja koja ne bi dobila prođu od bilo koje druge televizije, pa smo takovdobili The Wire i Treme, ali i seriju čije vam prve dve sezone danas nesebično dajemo.
How to make it in America je zarazna formula o dvojici njujorških zgubidana koji, ovde će se dosta vas pronaći, svake večeri imaju idealan plan za novi biznis. Kada se nakupuju skejt daski, lažnih kožnih jakni i uvaljaju u dugove do guše, ne preostaje im ništa drugo nego da se vrate onome čemu je jedan od njih vičan: dizajniranju odeće.
Iako posle prve sezone strašno podseća na Entourage iste producentske kuće ambijent Njujorka, scenografija i živost, da ne kažem divljost, koju grad sa sobom nosi mu daju jednu sasvim istančanu dimenziju. I da… Kokica jedna za besprekornu zaraznost serije. Pogledah je za dva dana.
Race (2008)
Do pre par godina, gledao sam većinom samo holivudske filmove i po koji sa našeg kontinenta. Nagledao sam se svakojakog smeća. Razočaran u celokupnu evro- i amero- filmsku ponudu, slučajno naleteh na ovaj film kod drugara u kompu, prebacih ga na fleš i odoh kući da ga odgledam. Bipasha Basu i Katrina Kaif su mi povisile temperaturu te letnje, sparne veceri, svojim igranjem i pesmama. Šalu na stranu, osmeh na licu, da napišem nešto o filmu…
Ranvir i Rajiv su braća koja imaju ergelu u Južnoafričkoj republici. Valjda je to ta zemlja. Bogati su, ali su i dužni banci, kao i ceo svet. Otac je ostavio celokupno bogatstvo na Ranvirovo ime, on je kao stariji brat i vodi firmu, dok se ovaj mlađi provodi, voli da cugne. Kako je to inače u stvarnom svetu, ovaj stariji mu dopušta i sve što mlađi želi, to i dobije. Pročitaj ostatak »
J. Edgar (2011)
Posle duže pauze vraćamo vam se sa izuzetno zanimljivom pričom iz pera stogodisnjeg holivudskog vuka Klinta Istvuda čije pero i kamera ne mogu da se umore već duže vreme. Ovoga puta reč je o istinitoj priči o životu J. Edgara Huvera u svetu poznatijeg kao prvog bosa žpijunaže civila, a u Vašingtonu kao velikog heroja. Izuzetno snažan portret jeste glavno oružje Istvudovog aresenala i sada to konačno dolazi do izražaja.
Dakle J. Edgar be bio vala svašta. Pored gej seksualne orjentacije, koja u zlatnom dobu Vašingtona nije bila novost baš kao ni među generalima u zlatno doba Rimskog carstva, takođje je bio osnivac Federalnog istražnog biroa, makar onakvog kakvog ga danas znamo. Talio se sa mnogim američkim predsednicima i ostalom vlastelom, ali u ovom ostvarenju mi po prvi put zalazimo dublje u srž same ličnosti koja je odisala egoizmom, snažnim edipovim kompleksom ali i strahom. Pročitaj ostatak »
Like Crazy (2011)
Evo nas ponovo na malo alternativnijoj strani velikog platna sa kopijom filma mladog, nezavisnog kalifornijskog reditelja Drejka Dormeusa (nije u srodstvu sa jastukom Dormeo), autora filma Douchebag, koji nas je sada počastio novom problematikom u vidu solidno reklamiranog ostvarenja Like Crazy. Iako nam ne ide sasvim u glavu zašto bi smo gledali film o tinejdžerskim ljubavima koja znamo da su kratkog roka i gubljenje vremena za sve koji nisu tinedžeri, prihvatili smo se posla i baš kao u filmu Submarine nismo ostali ravnodušni.
Džejkob i Ena se upoznaju na koledžu gde njihova romansa započinje i kao i svi mladi zaboravljaju na teškoće kao što su jebena jebena viza, jer je Ena londonka koja uskoro mora da se vrati u svoje kišne krajeve. Ipak, odlučuje da produži svoj ostanak sedam dana, ne znajući da će je probijanje viznog režima koštati možda doživotnog zabranka ulaska u zemlju. Džekob i ona pokušavaju vezu na daljinu, ali postaje sve teže… Pročitaj ostatak »
A Separation (2011)
Najbolji film neholivudskog govornog područija nam stiže malo kasno, posle sleganja oskarovske prašine. Iako ovaj film skoro nije dobio ni jednu čak ni prosečnu kritiku i iako je pored oskara za najbolji strani film osvojio čak 46 drugih nagrada širom sveta, ne mogu da ne priznam da sam pre početka gledanja ipak bio malo skeptičan i anksiozan da ovo možda neće biti remek – delo. I prvih petnaest minuta filma je prošlo u sasvim ozbiljnom smoru. A onda se nešto promenilo. Ne u filmu, već u meni.
Mladi Iranski bračni par Nader i Simin žele razvot, jer posle dužeg vremena teške borbe za vizu (zvuči li vam poznato) Simin uspeva da se dočepa ulaznice za slobodniji život, mada u tom trenutku Nader želi da ostane sa njihovom ćerkom, jer želi da se brine o ocu kome um i telo polako izjeda Alchajmerova bolest. I dok Simin napušta porodicu, Nader uspeva da nađe ženu koja će se, dok je on na poslu brinuti o njegovom ocu, ne znajući da je to tek početak svih njihovih problema… Pročitaj ostatak »





Prijavi se